nedjelja, 11. ožujka 2012.

Babinje


Kao svaki dan i kao svakog prosječnog vampira, jutros me sunce opeklo i potjeralo iz kreveta. Moj Blade (Žena) je čvrsto spavala. Nije stvarala zvučnu kulisu, ali sam ju mogao odnijeti na balkon i tamo staviti da spava kao osvetu što me nekidan polumrtvog slala u kuhinju na spavanje. Kao i svaki prosječan muškarac objesio sam robu iz perilice, oprao sve suđe (perilica je oprala, ali netko mora i staviti u perilicu) i skuhao kavu. Stiže mi SMS, „kava“, Blade se probudio, a tek je 10.00 sati. Iako šmrčem, nakon zadnjih par dana osjećam se odlično. Ispijamo kavu, u krevetu naravno i dogovaramo za odlazak u babinje kod kuma u Gradac. Dvoumim se trebam li voditi Ženu, jer zadnjih mjesec dana primijetim da ima problem koji iz dana u dan sve više eskalira. Naime, moja Žena djeluje pogubno za svu hranu koja se nađe u blizini, ali jednostavno na tu ženu se jednostavno ne prima. Mislim da znam zašto. Ona ima crve, koji djeluju u sklopu glisti, gliste u sklopu trakavica, a trakavice u sklopu anakonde. Dok se oni svi najedu, ne ostane ništa za debljanje. Prije odlaska svraćamo u trgovinu po slatkiše i srećemo jednu gospođu koja je primijetila kako je Žena skinula koju kilu. Istina, skinuo sam ja skoro 20 i usprkos što sam se usukao i poizbacivao rebra, uvukao obraze, uvukao podbradak da se i jezik octravao. Uzalud. Žena je smršavjela. L Svraćamo kod punice ostaviti cure, jer su malo bolesne pa da ih ne vodimo kod male bebe. Žena kao žena,morao sam ju mobitelom zvati da se vrati dolje i vratila se…s tanjurom palačinki u rukama. Jedna joj je bila u ustima, možda i dvije, a još su dvije bile u tanjuru. Nisam uzeo, jer i ako ću početi jesti, ne moram baš po palačinkama udarati. Dok sam pogledao koliko je sati, nestale su i ove dvije. Kako? To konvencionalne znanosti objasniti ne mogu. Ponosan sam što sam se othrvao izazovu, ali Ženu ipak držim na oku, pogotovo nakon onih Transformera. Nakon ugodne vožnje stižemo u Gradac. Malo mi je neugodno, jer su Ženi crijeva krčala poput grmljavine, a nebo gotovo vedro. Uvijek joj kažem da se najede prije nego krenemo negdje. Kako je kum iznio plodove svinjca na stol, tako se Žena nagnula nad stol. Da sam i htio nešto uzeti, nisam ništa vidio, jer je Žena sve zaklonila. Rekoh, ajde pričekat ću da se naklopa pa ću onda i ja. Nakon 5 minuta čekanja već sam počeo gubiti strpljenje. Nježno joj laktom milujem rebra, a nakon 10 minuta krećem s upadicama. Mislim ono, od sada ju vodim samo kod njene rodbine. Kad nas čovjek pogleda pa pogleda tanjur svi imaju isti zaključak, još kad se iskesi s onim babyfaceom, kriv sam ko Sanader. Uzalud mi sve. Bio sam skroz umjeren iako mi i sada cure slina na samu pomisao na oval. Onda su stigli kolači. Kuma je tri puta nadopunjavala kolače, a ja nisam pojeo ni jedan pa vi izvucite zaključak. Stvarno mi je bio malo crnjak. Bio sam doista tolerantan i ustao sam se tek kad je realnom postala opasnost da će početi jesti slatkiše koje smo kupili klincima. Ponosan na sebe, jer nisam jeo kolače vraćamo se u Brod i idemo kod punice po cure. Žena odmah sjeda za stol. Baš me briga, kod mame je, neće joj zamjeriti. Punica ko punica, opet nam je poslala stotinjak palačinki.

Nema komentara:

Objavi komentar