Kad te Zumba baci na koljena

Srijeda je najgori dan u tjednu, jer četvrtkom se važem. Dan nisam započeo trčanjem, jer sam se jučer smrzao. Trčao sam po -7, uopće nisam skužio koliko je hladno, jedino mi je bilo čudno što ni jedan pas ne trči, nego svi hodaju uz gazde. Čak su me i čudno gledali. Ziher su mislili, koji sam kreten, jer mi nitko nije bacio ni štap ni loptu, a nemam ni zakopanu kost na Poloju. Danas sam se odlučio započeti s fitnesom. Odgledao sam inspektora Rexa na orbidreku i shvatio da onaj lik samo hrani psa, a ovaj rješava sve slučajeve. Jedino me zanima dobiva li duplu cipelarinu zato što ima 4 noge. Trčao sam popodne, na brzinu se istuširao i krenuo na Zumbu. Već sam upadao s nogu, ali obećao sam da ću izdržati. Ušao sam i pozdravio se sa svima. Zakon. Zadnji puta su me gledali kao da sam došao u ronilačkom odjelu s padobranom na leđima. Instruktorica Đana je nešto bila nabrijana na mene, jer sam napisao kako se nisam nešto posebno uznojio zadnji puta. Nakon preobuvanja zauzeo sam svoje mjesto u zadnjem redu u kutu, samo da se ne vidim u ogledalu. Ako si kojim slučajem uletim u vidokrug, slika se uvijek trese. Vjerojatno se i ogledalo kida od smijeha. Očekivao sam lagano zagrijavanje, ali krenulo je jako žestoko. Umjesto neke lagane latino ljige iz sapunice do kraja je treštao „I've got the power“ ali bez riječi. Mahao sam rukama kao propeler, a nogama nisam pratio korake, nego sam samo vodio računa da održim ravnotežu i ne završim na dupetu. Još na zagrijavanju, moja svjetlo siva majica poprimila je malo tamniju nijansu. Koji paradoks, svira „I've got the power“, a ja potpuno nemoćan. Što se mene ticalo, trening je mogao završiti odmah poslije zagrijavanja, jer već tada nisam više mogao. Da je bila muška ekipa legao bi na pod, ali ovako mi bio crnjak, sad ono ja prvi posustao. Idemo na prvu koreografiju. Teturam (plešem) kao pijanac, a ritmu ni traga,čak mi je i srce udaralo aritmično. Nokautiran. E druga je već bila bolja, jer sam gledao nekog Alejandra Nikea kako pleše Danza kaduro, jer me pate ruke. Ruke su tu da bi ples izgledao ženstvenije, a nama muškima bi bilo najbolje da ih odšarafimo na sat vremena. Instruktorica Đana nabija sve žešći tempo i moja majica poprima još tamniju nijansu sive. Ovo je gore od orbidreka. U sljedećoj koreografiji se prati nekog naricatelja koji govori što treba raditi. Shvatio sam da imam reflekse kao kornjača. Ajme koji sam antitalent, sigurno me nikada neće zvati u Ples sa zvijezdama, makar pronašao lijek za karcinom. Instruktorica Đana još diže tempo, a moja majica više ne mijenja boje, samo je sve teža i teža. Gotov sam. Posustala je tek kada me vidjela kako se sklupčen tresem u kutu dvorane i zovem 112 da me spase. Gotov je trening, a gotov sam i ja. Ne odustajem, čak sam si u Zumba shopu našao žutu majicu, samo da se još malo dotegnem.