Prvih 15 kila

Danas sam na vaganju dobio potvrdu da sam izgubio prvih 15 kila. Puno se toga promijenilo u ovih 8 tjedana. Prije svega to je izgled. Osim što mi od svakodnevnih napornih treninga u teretani ruke vise do malo ispod koljena ima i pozitivnih promjena. Nestale su one zastavice na nadlakticama. To vam je ona koža koja izgleda poput kajmaka koja visi kada podignete ruke. Podlaktice polako izgledaju opasno. Opasno u smislu da bi me ljudi mogli početi zvati na bauštelu, jer izgledaju da mogu lopatati cijeli dan. Ramena su se također počela pojavljivati na obrisima majice. Žena mi je uvijek prigovarala za ramena. Sad se zagonetno smješka. Bojim se da ću osim djece, morati nositi i trčati sa Ženom na ramenima. Obrazi su također počeli nestajati, kao i podvaljak. Čovječe, pa ja imam kosti čeljusti i sada ih čak mogu i vidjeti. Podvaljak mi možda i nedostaje. Do sada bi samo malo spustio glavu i zaspao, sada zveknem bradom u prsa i uopće nije ugodno. Šteta. Torzo je do sada imao oblik valjka, napredak je vidljiv, ali ovdje ipak još ima najviše posla. Pojas za spašavanje se polako ispuhuje, ali još ga nosim. Mišelinke na pojasu će najteže otići. Lakši sam i na nogama, lagan kao paradni konj, a trčim i kadme nitko ne ganja. Moja Žena kaže i da više ne stvaram zvučnu kulisu dok spavam. To je doista imalo veze sa kilama. Svaki vikend probavam robu koju sam prerastao i svaki vikend u promet vraćam stvari koje su godinama čekale da ugledaju svjetlo dana. Sljedeća promjena odnosi se na psihofizičko stanje. Nepojmljivo mi je bilo otići do Poloja (čak i autom), a danas svaki dan trčim i punim se energijom. Podizanje pribora za jelo, zamijenili su utezi. Kada na fitnesu uzmem uteg od 15 kila shvatim koliko sam smeća vukao svugdje sa sobom. Hrana je posebna priča. Masna kifla iz Složne braće ili anoreksični perec iz Europe su bili jedini mogući ulazak u dan. Danas bi prije ostavio lovu menadžmentu HAC-a na čuvanje, nego što bi jeo te pekarske proizvode. Nema više ni kruha, a prije sam ga doista uništavao. Kada bi se radio kemijski sastav organizma vjerojatno bi u meni našli kruha koliko i vode, a dva oka kao dva Rafaela. Kada sve zbrojim,u zadnja dva mjeseca sam pojeo više ribe nego u čitavom životu, a prase mi je postalo egzotično poput klokana.

Ovo je tek oko trećine posla i ne smije biti mjesta zadovoljstvu. Sutra se poput partizana valja opet uputiti kroz onu šumu i tako cijelo ljeto.