subota, 10. ožujka 2012.
Potres
Kao
što su mi neke babe gatare predviđale, to mi se i dogodilo. Nisam se obazirao na
dobronamjerne savjete, jer osjećao sam se kao milijun dolara. Falsificiranih
izgleda. U četvrtak sam vježbao 4,5 sati ito ovih mojih 120 kila nije moglo
izdržati. Temperatura se popela do 39,5 i do ovog trenutka ju nisam uspio
spustiti ispod 38,5. Noćas je sve kulminiralo. Cijelu noć sam se vrtio kao
pečenka, a i temperatura je bila tolika da sam imao osjećaj kako cvrčim. Moja Žena
je humano predložila da pokupim deku i odem se vrtjeti u kuhinju. Sigurno se bojala
za svoju sigurnost. Ne želim ni pomisliti što bi bilo da sam se zavrtio preko
nje. Bila bi za herbarij. Odteturao sam nekako do kuhinje i tutnuo toplomjer
pod ruku. I onda šok. Nikada nisam doživio hladan znoj, sve do noćas. Krenuo
sam prema kupaonici, ali nisam stigao. Ako vas je noćas oko 4.30 probudio
strahoviti prasak i podrhtavanje tla, moram vam reći kako ste bez veze zvali
112, jer se dogodio sudar poda i mene uzrokovan gubitkom svijesti. Stvarno je
bilo gadno, jer sam se poput iskusnog gimnastičara dočekao na čelo i nos. Nos mi
izgleda kao da sam Tysonu opsovao majku i lupio ga nogom u guzicu. Razrezao sam
si i ruku dok sam se pokušavao uhvatiti za vrata. Dobra stvar je da ni pločice
ni glava nisu pukli pri udarcu. Osvijestio sam se odmah po udarcu, a i Žena je
bila u sekundi kraj mene. Blejao sam u nju i nisam znao što reći. Prolazi mi
film kroz glavu, isplati li se sve to. Desetak minuta nisam mogao ustati, samo
sam klečao oslonjen na ruke. Definitivno nešto moram mijenjati po pitanju
prehrane. Preslabo jedem. Oprostite na kratkom postu, ali oči mi gore.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar