subota, 10. ožujka 2012.

Potres

Kao što su mi neke babe gatare predviđale, to mi se i dogodilo. Nisam se obazirao na dobronamjerne savjete, jer osjećao sam se kao milijun dolara. Falsificiranih izgleda. U četvrtak sam vježbao 4,5 sati ito ovih mojih 120 kila nije moglo izdržati. Temperatura se popela do 39,5 i do ovog trenutka ju nisam uspio spustiti ispod 38,5. Noćas je sve kulminiralo. Cijelu noć sam se vrtio kao pečenka, a i temperatura je bila tolika da sam imao osjećaj kako cvrčim. Moja Žena je humano predložila da pokupim deku i odem se vrtjeti u kuhinju. Sigurno se bojala za svoju sigurnost. Ne želim ni pomisliti što bi bilo da sam se zavrtio preko nje. Bila bi za herbarij. Odteturao sam nekako do kuhinje i tutnuo toplomjer pod ruku. I onda šok. Nikada nisam doživio hladan znoj, sve do noćas. Krenuo sam prema kupaonici, ali nisam stigao. Ako vas je noćas oko 4.30 probudio strahoviti prasak i podrhtavanje tla, moram vam reći kako ste bez veze zvali 112, jer se dogodio sudar poda i mene uzrokovan gubitkom svijesti. Stvarno je bilo gadno, jer sam se poput iskusnog gimnastičara dočekao na čelo i nos. Nos mi izgleda kao da sam Tysonu opsovao majku i lupio ga nogom u guzicu. Razrezao sam si i ruku dok sam se pokušavao uhvatiti za vrata. Dobra stvar je da ni pločice ni glava nisu pukli pri udarcu. Osvijestio sam se odmah po udarcu, a i Žena je bila u sekundi kraj mene. Blejao sam u nju i nisam znao što reći. Prolazi mi film kroz glavu, isplati li se sve to. Desetak minuta nisam mogao ustati, samo sam klečao oslonjen na ruke. Definitivno nešto moram mijenjati po pitanju prehrane. Preslabo jedem. Oprostite na kratkom postu, ali oči mi gore.

Nema komentara:

Objavi komentar