petak, 16. ožujka 2012.

Od neizostavnog do nezamislivog


Cijelo vrijeme tupim kako ovo nije dijeta, nego promjena načina života. Tijelo je preskupo da bi ga krcali smećem, to je kao da u Ferarri sipate ložu, a velika veličina se upravo tako odnosi prema sebi. Neke namirnice svoje mjesto ne bi smjele imati u rječniku, a kamo li u hladnjaku. Baš te namirnice bile su mi nezamjenjive. Izvan svake kategorije je bijeli kruh. Kruha sam toliko jeo da se to i s mjeseca moglo ocijeniti kao pretjerano. Uništavao bi i do kilogram dnevno. Danas si eventualno priuštim šnitu-dvije integralnog kruha, nekad dvopeka. Prve na listi su hrenovke. U reklama ih opisuju čak i kao zdrave. Toliko su zdrave da proces proizvodnje nitko nikada neće vidjeti, a oni koji ih prave prije bi grickali nokte, nego hrenovke. Kada razmislim, u kombinacijama s jajima,pečenim ili kuhanim jeo sam ih bar 10 puta više od ribe. Koliko god mi se danas gadile, uvijek ću biti spreman zažmiriti na oba oka, ako u blizini zamirišu kranjske. Druga stvar je salama. Poput hrenovki, proces proizvodnje toliko je odvratan da se ni nastanak salame ne može baš vidjeti. Jedno je sigurno, da nikada nećete naletjeti na komad nečega. Sve je samljeveno do kaše. Ta odvratna salama, se toliko dobro rimuje sa kruhom, gotovo da izaziva ovisnost. Znao bi pojesti i po 6-7 sendviča. Izgledao bi kao anakonda s jelenom u stomaku. Sa salamom sam se oprostio. Sljedeći je kečap. To čudo sam stavljao u apsolutno sve. Sve dok nisam pronašao kako u pola litre ide 48 kocki šećera. Od tada ga ne želim uzeti u ruku ni da ga premjestim u hladnjaku kako bi došao do nečeg drugog. Nije bilo tog komada mesa koje ne bi zameljao kečapom, tog sendviča, te riže. Stavljao sam ga u apsolutno sve. Sad sam se već odvikao i ne mogu reći da mi baš nešto nedostaje. Majoneza. Često bi znala završiti na kruhu, a sendvič bez majoneze i kečapa nikada nije bio dobar izbor. Bez svega ovoga se i može, ali bez čipsa se nikada nije mogle. Tko može gledati u čips i ne posegnuti? To je još uvijek veliko iskušenje, isto kao i smoki. Najveće iskušenje tek predstoji, a to je sladoled. Ne znam hoću li ga moći potpuno izbaciti, čisto sumnjam. Međutim, sve one gore navedene namirnice su svakome već dovoljno velik korak ako želi izgubiti koji kilogram. Onog trenutka kada čovjek krene vjerovati kako mu te namirnice čine štetu, na pravom ste putu.

Nema komentara:

Objavi komentar