Proljeće

Kaže Vakula da je danas zadnji dan proljeća. Sljedećih dana će biti hladnije. Danas je stvarno bio lijep dan, i vampiri bi šetali po današnjem suncu, ali su pobjegli za boljim standardom…u Rumunjsku. Grad je bio pun, iako je jutros (kolega kaže,ja sam išao poslijepodne) cesta do Poloja bila poluprazna, jedino ljudi sa psima. Međutim, špica na Korzu je bila puna. Sve je upućivalo da smo kombinacija velikih gradova, gužva kao u Pekingu, ceste su nam kao u Kandaharu, a zrak je kao u Zenici. Svake godine me neke stvari iznova iznenađuju. Jedna me ipak najviše fascinira, a to je količina psećeg dreka po stazi od Brođanke do spravi za zagrijavanje. Gledajući ljude iz daljine,kao da svi igraju školice. Svi nešto preskaču na jednoj ili doskaču na obje, ali osim pasa nitko se ne kreće prirodno. Najčešća rečenica koju čovjek može čuti je: „Neće ti on ništa. Samo bi se igrao“. Mislim ono, što bi se pas koji ima veću glavu od mene, uopće igrao sa mnom? Čega da se igramo? Ja da bježim, a on da me ganja i malo gricne kad me ulovi pa onda ja njega da ganjam? Usput, one sprave za vježbanje na cesti do Poloja su čudo neviđeno. Prije svega ne mogu vjerovati kako ih nitko nije počupao i napravio si ogradu od njih. Te sprave djeluju i magnetno privlačno na ljude koji jako rijetko pročitaju kako se sprave koriste. Svaki puta se nasmijem kada prolazim tamo. Lijep je prizor rampa za skejtere. Hrpa klinaca i mladih rolaju i skejtaju, skaču, lete i svakako prizemljuju. Odlično se uklapaju tamo. Požalim što nisam mlađi. Užitak je proći i kraj gradilišta bazena. Puno rolera, biciklista, trkača,šetača okolo i još se gradi bazen. Čovjek na trenutak pomisli kako je to nestvaran prizor za Brod, ali me iz misli trgne Cecina (ne Cocina) glazba s gradilišta i shvatim da sam stvarno u svom gradu. Samo neka se gradi.

Proljeće je zakon.