Pepeljugin kružni trening

Nakon što sam jučer pustio pola litre krvi, odlučio sam i danas apstinirati od napornih treninga. Kaže Žena da sam morao pustiti krv, jer sam već bio nemoguć. Yeah, zato ja moram jednom u tri mjeseca, a ona… Ipak ne mogu baš blejati cijeli dan gledati u sunce, morat ću već nešto smisliti. Kao i svake subote, odnosim kruh roditeljima i ispijam ranu kavicu (uvijek oko 7.30) i kemijam što ću danas. Zove i kum na kavu, jer me netko hoće vidjeti. Odlično, moći su će hvaliti kako napredujem s linijom, hehe. Nalazimo se i srećem starog kolegu s kojim se vidim par puta godišnje, a kasnije stiže i Gale. Propisno su me ishvalili i ego je zadovoljan. Stižem kući i nakon letimičnog pogleda po stanu, izbor pada na Pepeljugin kružni trening. Prva sprava koje sam se uhvatio, bio je usisavač. Poprilično iritantna sprava, s jedne strane kupiš prašinu, a na drugu izlazi pogodit ćete – prašina. Radije bi uzeo metlu, ali ju je žena uzela da brže stigne na Koloniju. Kaže kako joj je praktičnija od auta. Razvlačim ja taj usisavač po cijelom stanu, a on uredno bruji da si ni misli ne čujem. Ovo mi je jedan od mržih poslova, radije bi kupio šljive, nego usisavao. Nakon što sam usisao, poput boksača na kraju runde sam se srušio u svoj kut i hvatao zraka. Umjesto gonga za početak nove runde, zvoni mi mobitel. Pita žena kako napredujem. Imam osjećaj daje postavila neku kameru i kako je sigurno znala kako sam sjeo. Otpuhujem i hvatam se perilice rublja. To mi je također vrlo mrska sprava. Sjećam se kako su mi se ruke otegle do poda kad smo ju kupili. Nemam pojma kakvim glupostima punjena pa je toliko teška. Sad treba objesiti opranu robu na balkonu. To već volim. Susjede se dive kako sam dobar muž, a vidi me i pola Korza. Istina, sigurno nikoga ne zanimam, ali mogu me vidjeti. Baš sam važan. Kad skinem još 15 kila, vješat ću robu gol do pasa. J Sad sam već i poluumoran, više od spoznaje da sam napravio dvije stvari, nego što je tu nešto bilo naporno. Napravio sam i puding da iznenadim cure kad se vrate doma. Sada slijedi peglanje. Kraj troje klinaca, brda treninga i Ženinih i mojih, robe za peglanje uvijek ima kao u priči. Ljubav prema peglanju, jednaka je veselju kada sam u srednjoj vidio da mi je mama došla na informacije u školu. I tako krećem ja s peglanjem u podne, Chelsea i Tottanham dijele bodova, a ja i dalje peglam, Bayern uredno pobjeđuje, a ja i dalje peglam. Odgledao sam i neki film i dalje peglam. I pada mrak, što na oči, što zalaskom sunca i napokon završavam s peglanjem. Jednom ću uslikati ispeglanu hrpu. Na kraju još rješavam suđe iz perilice, perem sudoper i radnu plohu u kuhinji. Gotovo je hvala Bogu. Pepeljugi se bundeve pretvaraju u kočiju, a meni se glava pretvara u bundevu, noge u balvane, a žohari se ne pretvaraju u Lakerse, nego i dalje ostaju žohari. Žena ih je gotovo sve potamanila, što otrovima što spalila pogledom. Upravo je počeo Terminator, a ja moram još jednu turu robe objesiti. Eh da, podmazao sam i vrata danas, škripala su gore od mojih koljena. Pepeljuga je otišla partijati kad je sve završila, a meni se ne da ni TV gledati. Pepeljuga je lažnjak.