Zumba

Četrnaest žena i ja, to može biti samo Zumba. Osim što žena zumba već dvije godine, ovo mi nije prvi susret sa Zumbom. Bio sam prvi član „Neglected Zumba husband“(zanemareni muževi žena koje plešu Zumbu) grupe s područja Hrvatske. Nakon dugo moljenja, ucjenjivanja i svih najgorih represija koje jedna žena može primijeniti na svom mužu ipak sam otišao na pokazni trening. Sin i Žena plešu salsu, a i kćeri idu na Zumbu za klince. Jedino je meni asocijacija na pojam „latino“ brazilska i argentinska nogometna reprezentacija. Nisam očekivao da ću tamo sresti ijednog pripadnika muškog roda, a kamo li Shreka poput mene. Bio sam upravu. Ima muških, ali u naprednim skupinama. Pronašao sam svjetlo plavu retro trenirku, narančastu majicu i bio sam spreman za avanturu. O predrasudama neću ni govoriti. Bilo mi je neugodno kao Sanaderu u sudnici. U stvari, više mi je bio neugodno. Čak sam instruktorici Đani rekao da ako je nekoj ženi neugodno neću biti na treningu. Nakon što mi je diskretno rekla da ne lupetam, probijena je i zadnja barijera mog otpora. Ušao sam u dvoranu, kao da idem na strijeljanje. Što je ovo meni trebalo? Svaki dan idem na fitnes, svaki dan trčim do Poloja i onda još moram na Zumbu. Na fitnesu čovjek poprilično okruti i izgubi se gipkost. Dobro, ja je nisam ni imao, ali ne bi htio izgledati poput robota. Kreće zagrijavanje. Vidim da će biti veselo, jer vidim neke kretnje koje nikada u životu nisam radio. Ne treba isticati kako sam drven poput Pinocchia i kako nemam nikakve pokrete i izgledam poput djeteta koje uči hodati. Ajme što mi je bilo neugodno, kidao bi se od smijeha da vidim nekoga da se muči kako sam se ja večeras mučio. Međutim, stvari su polako počele sjedati na svoje mjesto. Instruktorica, iako se drži poput vojničkog tipa je izuzetno susretljiva i spremna pomoći. Istina, meni je teško itko mogao pomoći, ali doista se trudila. Čak je kod salsa koraka došla do mene i kao plesali smo slasu. Bio sam kralj plesnog podija, vjerojatno zato što sam osim parketa jedino ja bio muškog roda. Stvarno me opustila, iako za bokove treba više treninga da bi popustila armatura koja je tamo tri i pol desetljeća. Plesali smo još neke latino plesove, jer se Zumba sastoji od više njih. Ono što nisam vjerovao ipak se dogodilo. Uznojio sam se i uspuhao. Do kraja treninga, čak sam i proplesao iako mi nitko nije pucao pod noge (instruktorica Đana sigurno ne bi složila s ovom konstatacijom). Nisam osjetio ono pozitivno ludilo koje mi je zahvatilo Ženu, ali sam osjetio jako dobre i motivirajuće vibracije. Iako ću prije propričati svahili, nego proplesati, mislim da ću ipak nastaviti i s ovim oblikom fitnesa. Ionako je žena poubacivala tu glazbu u auto pa ju svakako već mjesecima slušam kud god krenuo. Dobra je ta Zumba. J