Još o Zumbi

Oops, i did it again. Danas sam bio na tri treninga. Ujutro sam u maniri Filipida savladao cestu do Poloja, onako u komadu. Nazad također u komadu (negdje oko 6 km sve skupa). Filipid je umro kada je istrčao, no ja sam odlučio odgoditi umiranje za neki drugi puta. Toliko sam ponosan da jedva u sobu stanem. Nakon što sam se istuširao otišao sam na kavu hvaliti se društvu uz neizostavnu opasku da se vidimo na 100 kila, jer svi jurišamo prema toj brojci. Netko se diže,netko spušta. Nakon što sam im dopizdio, otišao sam na fitness. Tamo sam se frajerisao na Orbidreku po kojem jašem dok me manje ili više diskretno upozore kako i drugi vole tu spravu za mučenje. Onda nastupa moja Žena. To je jedna izuzetno simpatična osoba, ugodne vanjštine, čiji babyface krije karakter Hanibala Lectora. Stvarno joj je narav malo tijesna, ali danas je nadmašila samu sebe. Nakon što me probala otrovati da ne idem na Zumbu, danas je prešla na složenije metode. Otišla je na kavu sa instruktoricom Đanom i objasnila joj kako više neću ići na Zumbu. Ničim izazvana. Zove me instruktorica i pita zašto odustajem. Ma tko odustaje? Kaže da ne mogu pratiti i da me razumije. A je li? Obećavam sa ću doći na trening. Žena će čuvati cure. Živim u tom uvjerenju do pred sam trening. Žena ne dolazi kući i trening mi očito propada. A je li? Osim što sam čudak sam po sebi što idem, danas sam još i dijete vodio sa sobom. Umirem od smijeha. Prava sam mama. Dijete također bolje pleše od mene, gdje li je to naučila. Ziher ih Žena terorizira kada me nema doma. Dijete zna sve korake koje ću ja svladati negdje u listopadu. Nosim majicu „No more Mr. nice guy“, a plešem s djetetom pod rukama. Baš djelujem opako, a ples je pak posebna priča. Kako polako učim (neće nitko priznati, ali ja vidim napredak) tako mi treba sve više prostora. Kad se krenem vrtjeti izgledam poput one Tasmanijske nemani i usput pojedem nekoga ako mi se nađe na putu. Opet je danas bila ona koreografija kada lik govori što da se radi…i onda kaže freestyle, freestyle. Ja bi tada najradije sjeo i plakao. Budući da na treninzima jako vodim računa da ne plešem nikakve feminizirane pokrete dio treninga sam proveo dubeći na glavi. Svi su se poredali ispred ogledala i poput balerina vježbali par pokreta. Halo, nisam ja Nurejev. U konačnici, nakon svih današnjih Ženinih spletki, sretan sam da sam uopće odradio trening do kraja.