Bilo je pitanje vremena kada će tijelo reći kako je dosta brzog
mršavljenja i da treba preći na neki drugi level. Jučer sam definitivno
pretjerao kao kad krava ode u djetelinu. Tamo sam se trudio pratiti koliko god
sam mogao. U isto vrijeme vjerojatno sam izgledao kao Ace Ventura. Ljudi su
doslovno upadali oko mene, a svi su se pravili da su malčice sjeli. I ja bi
malo sjeo, ali nisam vidio nikakvu dizalicu u blizini pa se nisam usudio. Poslije
sinoćnjeg treninga, nije mi bilo do sjedenja, ležanja, najradije bi lebdio. Kažu
da se plesom pokrenu neki mišići koji se ne mogu pokrenuti nijednim drugim sportom.
Kod mene je takvih barem stotinjak. Što god bi radio bio bi mi upaljen neki
mišić koji je nužan za tu funkciju. Upalio se i onaj oko usta što služi za
smijanje, jer ga odavno ne koristim za žvakanje. Upozorila nas je instruktorica
Đana kako ćemo vjerojatno htjeti papati poslije treninga, jer se izlučuje neki
vrag. Mislim si, ako su svi gladni poslije treninga, što li ću tek ja
napraviti. No poslije treninga, ne da nisam bio gladan, nego su mi i kapci
škripali dok sam treptao. Da mi nije neugodno pred klincima, zaspao bih još u
20 sati. Kao ekonomist vrtio sam neke filmove prije nego sam zaspao. Martu
Formoso u Zumbi prati Adidas, Alejandra Angula prati Nike pa je i meni palo
napamet da se bacim u manekenske vode. Sponzora ću si potražiti u Rubelj grilu,
McDonaldsu ili možda Fererro. Njima bi ja bio idealan, plešem, a u mene stanu
tačke (kariola) njihovih proizvoda. Kasnije sam shvatio da me osim upale mišića
napala i neka viroza. Noćas sam se nekoliko puta budio, jer sam bio umoran. U
životu mi se to nije dogodilo, ali stvarno. Cijeli dan hodam s većom
temperaturom od broja cipela. Kada sam se jutros probudio shvatio sam da je Dan
žena. Opet se ljudi hipnotizirano klate i pustoše cvjećarne i gift shopove. Žena
je s kumom Dianom i instruktoricom Đanom jutros pila kavu. Odlučih ih
iznenaditi. Nisam mogao po ulici hodati s tri cvijeta. Poznajući ih, znao sam
kako bi se sigurno tamo mačevali s tim cvijećem. Tako sam putem svratio u pekaru
i nakupovao forneta. Bio je to pun pogodak. One su šutjele i jele, a ja sam u
miru mogao pričati i pričati….pričati, kukati kako me sve boli.
ah...za ljetpotu se svašta mora pretpjeti ...a malo muskulfibera i nije tako strašno ...ili muškarci imaju manji prag tolerancije na bol...o veliki i snažni muškarci ...hm
OdgovoriIzbriši