Proljetna nedjelja

Svanulo je prelijepo jutro. Kao i inače, probudio sam se par sati prije Žene koja nedjeljni doručak nije nikada vidjela, eventualno odsanjala. Nije njen dan budući da se Formula 1 vozila u Australiji. Nema spavanja. Nakon ženinog monologa, prokleo sam svaki krug, svaku formulu, onaj sigurnosni auto što izgleda poput traktora kraj onih formula, a vrijedi više od zgrade u kojoj živim. Onda se lik zabio u zid i otpao mu je kotač, a druga dvojica su se malo zapetljali u mimoilaženju i poletjeli su dijelovi. Zaljubila se u Formulu. Jedino ju je Blažičko naživcirao, jer je rekao kako su formule zaplesale tango. Nijedan vozač nije imao ružu u zubima i nije joj baš sjela ta usporedba. Poslije smo malo gledali skijanje. Ivica je poput mene stigao s 18 sekundi zaostatka i nakon što smo shvatili da su mu šanse kao i meni da nastupim na Olimpijadi u Londonu odlučili smo prošetati i otići na kavu. Prepirka je bila neizostavna, jer sunce je bilo jako. Moja Žena je evoluirala iz gmizavca i izležavanje na suncu joj je životna misija, a ja pak ćorav ne nosim sunčane naočale. Ionako nikog ne vidim, a kamo li još da si zatamnim sliku. Zato ja poput lava ipak tražim hladovinu za izležavanje. Naravno da sam se izborio za stol u hladovini i naravno da je do tog stola sunce stiglo za 3 minute. Opet me je preveslala. Ostatak kave sam odškiljio. Danas smo išli kod punice na ručak. Ne mogu reći da se ne radujem, iako imam neki čudan predosjećaj. Prvo ćemo do mojih na kavu. Njuškalo od žene iz smočnice je slavodobitno donijelo Jadro kekse. Moji omiljeni keksi. Danas je zadnji dan oporavka i sutra krećem sa svakodnevnim fitnesom i trčanjem i dozvoljavam si mali odušak. Sve sam ih pojeo. Tražio bih i još, ali sam se bojao da bi mi moja Žena izbila oko ili utjerala nos u glavu diskretnim udarcem. Mama vadi kolač od višanja. O ne, obožavam višnje. Pojeo sam samo jedan. Razmišljao sam odigrati koju partiju badmintona sa Ženom, ali za razliku od nje, mislim da bi vjetar stvarao određene probleme. Igrala je sa sinom. Nijednom nisu izmijenili više od dva udarca. Očekivano. Odlazimo do punice. Punica uvijek kasni s ručkom i tako dobiva na dramaturgiji, jer za stol uvijek sjedam tresući se pa mi je uvijek ručak savršen. Kreće s juhom od rajčice, jer ju djeca obožavaju. Ja sam zadovoljan, jer nema onih glupih slova i koliko god godina imao uvijek slažem svoje ime. To je jače od mene. Glavno jelo je nabujak. Žena pravi super nabujak od krumpira pa i sada očekujem praznik za nepce i onda šok. Nabujak nije od krumpira, nego od kelja. Opet sipa ložu u Ferarri. Čemu bacanje mesa zbog nabujka od kelja. Ovo bi ja kao prilog stavio, a ne kao jelo. Svi oblizuju prste, a meni nedostaje krumpir. Pravila je i musaku, ali za ponijeti. Na kraju se najedoh puničinog ručka, ali doma. Danas nije pravila kolače, jer vjerojatno misli kako još uvijek nismo pojeli onih 100-tinjak krofni.