Kućni ljubimac

Svi roditelji koji imaju malu djecu bar jednom mjesečno imaju ovu temu na dnevnom redu. Svako ima svog favorita, naravno osim mene. Ionako mislim da živim u zvjerinjaku, a Žena je na vrhu hranidbenog lanca. Jedva smo se riješili žohara, koje je Žena potrovala u danu nekom smjesom s jajima. Ostatak je ostavila u nadi kako ću ja pojesti, ali sva sreća pa je palo pola metra snijega i zatrpalo zamku inače bi vjerojatno pojeo misleći da se radi o nekakvoj kajgani. Jedino mi je bilo čudno zašto je ostavila na balkonu, ali kad uzmem u obzir u kakvom me svjetlu tada doživljavala, dobro da nisam i jastuk pronašao na balkonu. U svakom slučaju, nakon nestanka žohara ostala je praznina i počele su rasprave o kućnim ljubimcima. Sin pubertetlija je toliko zainteresiran za offline svijet da je na upit o kupnji tvora koji bi bio u njegovoj sobi samo klimnuo glavom. Usput, zašto njega i pitati. Kao dijete ubio je bezbroj onih Tamagotchia, nikada ih nije hranio pa smo mi skrivečki trpali hranu u njega samo da mu ne krepa svaki dan. Tko zna što se izleglo u njegovim ladicama. Ja ih se ne usudim otvarati. Mlađa kćer bi bilo što, samo da se kupi neka beštija. Svejedno joj je hoće li to biti riba, ptica, onaj štakorčić ili neka luda vjeverica. Naravno da joj je za oko zapela bijela brbljava ptičurina koja košta kao nekoliko prosječnih hrvatskih plaća. Mislim za te novce bi morala svaki dan nesti jaja da se svi najedemo, zatim zaraditi plaću kao poštar, a u večernjim satima držati koncerte i nastupati kao stand up komičar. U suprotnom se doista ne isplati. Pristat će ona i na Australske zebe, samo da više ne bude najmanja u stanu. Starija kćer bi najradije vjevericu, ali nakon onog Alvina prije bi bijesnu lisicu kupio, nego vjevericu. Te vjeverice nisu normalne, samo bi nešto grickale, a omiljeni su im kablovi. Više ih je pobila struja, nego neki predatori. Već ju vidim da mi jede Internet i to hardware, idealno bi se slagala sa sinom koji također jede Internet, ali promet i do 50GB mjesečno. Najgore što bi ona da kupimo par vjeverica, a to mi izgleda kao da u skoro vrijeme ni kod kuće ne bi više bili dominantna vrsta. Pristala bi ona i na one hrčke koji dobiju 50-tak mladih godišnje, a mogli bi i dječju sobu preurediti u kavez. Žena je opet jedna druga krajnost. Ona bi nešto korisno. Ne bi ona kravu koju bi muzla. Ona bi radije janje koje bi pojela kada joj dosadi. Kada bi samo mogli vidjeti taj pogled kada gleda u janje. Gleda ga tako zaljubljeno, a u tu ljubav bi u svako doba ubacila još krumpir i luk. Ne shvaćam kako ju janjad ne skuži, u biti ni ja ju nisam skužio. Na kraju moj odabir životinje. Nijedna. Eventualno ribice. Impresioniraju me ribice. Ženskog su roda i stalno šute, nešto je priroda tu zabrljala. Mislim ne bi ja ni njih, ali ako već nešto moram, one bi bile moj izbor. Kanarinci i papagaji me previše podsjećaju na Ženu, pričaju dok ne zaspu. Nekad i u snu. Vjerojatno bi mi krali i onu moju ptičju hranu, jednostavno ptice ne dolaze u obzir. Oni hrčci su naporni, blud i razvrat 24/7. Neću ja financirati širenje njihove vrste. Vratite mi žohare, bar nisam morao glumiti oduševljenost.