Povratak otpisanog zumbaša

Danas sam bio na fitnesu i na Zumbi. Prošlo je osam dana od zadnjeg treninga Zumbe. Nakon što sam skoro uvenuo zadnji puta, odlučio sam opet iskušati sreću. Pozdravljam poznata lica, a oni se smiju čim me vide. Nije mu dosta, kao boksač kada se diže po još batina. Obuvam tenisice za trening i osjetim pogled na sebi, to može biti samo instruktorica Đana. Nakon što se i sama iščudila što sam došao, otkriva najmračniju tajnu moje žene i to pred svima. Rekla je ono što ja cijelo vrijeme tvrdim, a to je da se moja Žena igrala s mojom hranom i otrovima. Neka je svima rekla. Kada mi je prvi puta Žena rekla da nikada neću zaplesati u njenoj grupi, ovakav naivan shvatio sam to kao šalu. Samo me je probadalo u križima,vjerojatno od igle u woodoo lutci. Nakon drugog treninga mi je još jednom skrenula pažnju kako je to njeno slobodno vrijeme, nakon toga skoro sam umro. Temperaturu sam imao vjerojatno zato što je moju woodoo lutko vrtjela u mikrovalnoj, a u nesvijest sam pao kad joj je lutka upala sa stola dok je tražila mobitel da vidi koliko je sati. Ipak uz smrtni strah i bojazan ipak sam došao na trening. Čovječe, sve nas je više. Još malo pa će nas biti kao pionira na sletu. Ipak mi to stvara problem. Nije isto ako meni netko doskoči na nogu, ili ako ja nekome doskočim. Ta nesretnica bi odmah bila spremna za invalidsku komisiju. S rukama ista stvar. Kad krenem s njima kao s dva propelera netko tko bi im ušao u putanju, prošao bi kao jabuka u sokovniku. Krećem sa preživljavanjem zagrijavanja. Noge opet hvataju ritam i opet bezuspješno. Moj antitalent postaje epskih razmjera. Kreću koreografije i već vidim da je propušteni trening u kombinaciji s mojim talentom, nešto što se nikada neće moći nadoknaditi. Izdržao sam tri koreografije i više nije išlo. Otišao sam sjesti. Točno na vrijeme. Krenule su dvije koreografije u kojima bi i Chuck Norris djelovao ženstveno. Jedna čak ima elemente trbušnog plesa. Nikada nisam vidio trbušnog plesača. Kada bi i vidio, vjerojatno bi okrenuo glavu. Zbog cijele grupe je dobro da nisam plesao, jer da sam ja krenuo ljuljati kukovima, žene bi jedna po jedna letjele kroz prozor i završavale po stropu i zidovima. Nije to za mene. Zadnjih 20 minuta sam pijuckao vodu i gledao trening, a majica je bila mokra kao da sam dotrčao s maratona. Bio je to dobar trening.