Dogodovštine s transfuzije

Kažu da žene žive duže od muškaraca. Zato je moja Žena starija od mene, neće ona biti udovica. Navodno žene žive duže zato što im se svaki mjesec obnavlja krv. Zato sam ja dobrovoljni davatelj. Čim sam se probudio, znao sam da je danas poseban dan. Danas nema treninga, nema dijete, jer sam išao 36. puta dati krv.  Nakon 36 davanja čovjek bude oslobođen dopunskog zdravstvenog, jer 15-ak litara darovane krvi je kao velika fora. Nalazim se sa svojim kolegom Vučkom s kojim se držim za ruku kada nas bude strah u onoj transfuziji. Dolazimo u bolnicu, a čekaonice su pune kao da se dijeli gorivo. Zezam se kako će me odbiti, jer sigurno čitaju ovaj blog. Kaže kako nema šanse, jer ovo nitko ne čita. Stižemo na transfuziju i kolega sjeda prvi, mjere mu hemoglobin. Ima ga kao Limeni iz Čarobnjaka iz Oza. Ziher svira na aerodromu, ali puštaju ga, jer dati će nekom anemičnom pa će ubiti dvije muhe jednim udarcem. Sada sam ja na redu. Govorim ime i prezime kako bi gospođa pronašla moj karton i kao iz topa me pita, pišem li ja debeljkov dnevnik. Kolega si hoće zabosti onu iglu u čelo i kida se od smijeha. Dobro sad, ta gospođa je supruga mog rođaka, ali tko bi imao srce reći mu i pokvariti doživljaj. J Medicinska sestra mi vadi krv iz prsta. Ne bojim se igala, ali ovo iz prsta je kao da me samurajskom sabljom probije. Uzima prvu kapljicu i gura u ono kinesko smeće što mjeri željezo. Kaže aparat 125!? Ma da, sad sam još anemičan. Pucam od smijeha, a medicinska sestra u čudu gleda u aparatić. Kaže kako je moguće da sam anemičan. Je moguće je kao i glad u Švicarskoj. Ajmo mi to ponovo izmjeriti. Uzima drugu kap, jer ovo iz prsta i dalje curi bez neke namjere da prestane. Aparatić shvaća koliko je glup i izbacuje rezultat tipičan za prosječnog spartanskog vojnika. Sada treba popuniti test. Pun je pitanja zamki, tipa jesam li skužio pitanja. Tu su i ona, ima li sexa i izvan kuće, jesam li se malo tetovirao, penjem li se na Mount Everest, volim li se bacati iz aviona (s padobranom) pa do onih smucam li se po tropskim zemljama, dijelim li iglu s kolegama ili imam li AIDS. Imam ja Ženu, a to je također doživotno. Nakon što sam riješio test idem kod doktorice. Opa, nova doktorica. Sada mi usmeno postavlja sva ta pitanja, jer valjda djelujem glupo i izgledam da sam od kolege prepisao odgovore. Usput, njega su zamolili da dođe sljedeći mjesec. Nemam pojma što je bilo iza zatvorenih vrata dok je bio na pregledu. Valjda nije pomislio da joj se sviđa kada ga je zamolila da podigne majicu. Vjerojatno će to odnijeti u grob sa sobom, a meni je prodao neku priču o groznici. Nakon što sam opet uspješno negirao da sam narkoman, alkoholičar, adrenalinski ovisna, promiskuitetna osoba koja spava u salonu za tetoviranje prešli smo na pregled. Unatoč svim Ženinim nastojanjima, tlak mi je odličan. Onda je krenulo slušanje pluća, sprijeda i otraga. To mi nikada neće biti jasno zašto se sluša s obje strane, ali valjda ljudi znaju. Napokon idem dati tih pola litre krvi. Veže mi esmarh s Disney motivima i krv počinje teči. LOL, još sam pola kile lakši J